Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

Živim duboko u sjeni izazova. Na mojoj pozornici nema reflektora. Ja sam skrivena u tami i moja uloga nije uočljiva. Ja samo pomažem. Ja sam statist. Stablo u predstavi 'Alisa u zemlji čudesa'. Ja sam šaptač. Odmah ispod školjke. Ne vidiš me. Premda znaš da sam tamo. A ja znam da ću krivo pročitati tekst. Opet. Stalno. Ništa čudno. A bit će mi oprošteno ako nešto zeznem jer sam takva, lako mi se oprašta. Znaju da sam se trudila svim snagama. I da sam zabrljala. Viša sila. Valjda.

A kad je potrebno-ne ističem se. Duboko u sebi nadam se da je samo moj izgled dovoljan. A kad se radi o isticanju u izgledu, nastojim ne izgledati lijepo. Pravim face. I mrštim se. I pogrbim se(odnosno, ne ispravljam držanje baš namjerno). Ne volim se nabacivati drugima. Rađe ću trpiti nego boriti se za sebe. A-a, nikad nisam voljela borbe. Uvijek sam izbjegavala sukobe. Valjda sam se bojala poraza. Bojala? JOŠ UVIJEK SE BOJIM.

Kažu da sam skromna. A zašto? Zato što na kompliment o ljepoti odmahnem rukom i na lijep način im kažem da seru. Danas sam rekla da se sudjelovanje na izboru ljepote kosi s mojim načelima. Smatram da je to samo hodanje i gledanje u prazno. Ne tvrdim ja da su ribe glupe(pa ona Slovenka ima IQ 156!), već mi to izgleda bedasto. A zašto sam odbila to sudjelovanje? Moja načela su mi važna. Hm, jesu li? Ili su samo izgovor? Ne volim natjecanja. Ne volim isticanja. A još manje gubiti. I još uvijek si ne mogu priznati da sam toliko lijepa da bih dopustila da me nagovore na ta natjecanja za izbore ljepote. I ja sam kriva. I takva sam. I to ne mogu promijeniti. Jesam li skromna?

Ili samo ne mogu podnijeti poraz?