Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

I ne znam više što da radim. I ne znam više koga da gledam. I sve me još uvijek boli. A sve zbog onog sinoć. I sramim se. Ponekad. Zbog onog sinoć. I onih noći prije ove. I tako mi je sve čudno.

Danas kao da nisam u svome tijelu. Samo sam posjetitelj ljudskih domova. Onih ljuski u kojima živi i diše duša jednog čovjeka. Samo sam turist. Tako se i osjećam. A tako sam lijena. I ništa mi se ne da. Ništa mi se ne radi. Nikog mi se ne gleda. Po običaju.

I ne šalim se. Kao da stojim tu pokraj kompa. Gledam neku osobu kako tipka neke riječi. Vjerojatno rečenice. Besmislene. I ponekad hodam po oblacima. Ne znam zašto sad to. Ali, eto. Osjetila sam tu neku snažnu potrebu da to napišem.

I sve me još uvijek boli. Fizički, ne psihički. Ili je to zapravo psiha? Bo…neam pojma.

Ima dana kad se osjećam kao da sam ove zime zaspala. Spavala svoj zimski dan. Danas se još nisam probudila. Možda sutra. Tko zna.