Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

Počesto tokom života dolazimo u „sukob“ s pitanjem „tko smo?“. Ponekad smo nedefinirani, a ponekad presigurno zaključujemo odgovor na isto. Danas sam shvatila kako već godinu i po(otkako sam počela pisati ovaj blog), nisam nikad ništa napisala o sebi u onaj modul o tome „tko sam“. Možda sam ovo trebala čuvati za drugu godišnjicu prisutnosti na blogu(koja će biti u studenome ove godine), možda sam ovo trebala ostaviti za svoj rođendan koji je vrlo, vrlo blizu, ali eto…mogla sam, a neću: ).

Napravila sam popis(koji bi mogao biti mnogo veći i duži, ali smatram da će ovo zasada biti sasvim dovoljno…možda za 2. godišnjicu odlučim upotpuniti ovaj popis):

 

-zašto je miich počela pisati blog? da bi objavila svoje tekstove koje isprva nije htjela da itko čita. Igrom slučaja, mnogo poznanika je otkrilo ovu stranicu pa sada većina sve zna. to zna biti prilično frustrirajuće.

-miich nema brata niti sekicu, ponekad se osjeća kao umišljeno derište, ali još uvijek nakon 18 godina pokušava nagovoriti starce da natjeraju rodu da donese još jednog klinca u ovu tročlanu obitelj. Besciljno, nažalost.

-miich obožava pjesmu „Ti“ od grupe Quasarr,ali je još uvijek nije uspjela nabaviti/skinuti pa uživa svaki put kad je neočekivano čuje na radiju

-miich se divi osobama koje lijepo pišu. Obožava čitati tuđe postove, pogotovo one kakve bi i sama htjela pisati, a iz određenih razloga nikako to ne može postići(razlozi su još nepoznati-možda se samo ne trudi dovoljno?). Na pohvale za svoje tekstove se oglušuje jer i dalje smatra kako ona samo piše, ali da to na ništa ne liči. Prilično glupo od nje, neki bar tako kažu. Čita mnogo knjiga. To je njezin drugi svijet.

-kao mala uvijek se u igrama htjela zvati Fiona, pa kad je čula pjesmu od Millencolina u kojoj pjevaju o Fioni počela je skakati kao luda po sobi.(skače i pleše i inače kad joj postaje malo dosadno). Unatoč tome što nitko ni jednu pjesmu(koliko ona zna) nije nazvao njezinim imenom, zahvalna je što su joj roditelji nadjenuli ime Mia, a ne Milka, Jasna, Katica, Jasmina ili neko sl. ime(a mogli su). Ime „Mia“ dobiva znatno više komplimenata.: )

-prerano je počela čitati Nietzschea i Fromma pa je prilično rano i počela razmišljati o smislu života. Zaglibila je i sad se već par godina pokušava izvući iz lanaca filozofiranja. Uspijeva li? Još se ne zna.

-pleše u jednoj plesnoj skupini, ali nije rođena plesačica pa sve to igleda prilično nezgrapno...ipak, trudi se i ne propušta ni jedan trening. miich trenira i tae-bo. to joj ide...bar ona tako misli.

-obožava Murphyja jer je i sama neka mješavina ciničnog pesimista komičnih razmišljanja. Prilično je konfuzna(ili kontradiktorna) jer tvrdi da je jednostavno komplicirana i da to izgleda simpatično. Zašto to tvrdi? Jer ju je jedan prilično simpa Rus(kojeg je upoznala prije dva ljeta kad je 2 tjedna provela u Engleskoj) ustvrdio kako je,citiram, 'prilično jednostavno komplicirana'(na lošem engleskom) i 'da mu se to jako sviđa'. To je bilo neposredno prije nego ju je pokušao odvući u krevet. S opisom se složila, ali ostatak noći nije provela u njegovom krevetu. Više joj se nije javio.: )

-miich voli svoje prijateljice s kojima se druži već neko vrijeme. miich je ponosna na svoje prijateljice jer već dugo vremena nije mogla nekoga nazivati prijateljem. (hvala vam na tome: ))

-miich je kao mala sisala prst, pa su joj prednji zubi ružno izbili van…s vremenom se to popravilo, ali još uvijek ima razmak između dva prednja zuba(i jednu jamicu  na lijevom obrazu kad se smiješi). Kao i ožiljka koji stoji posred čela, tog se malog razmaka između 2 prednja zuba nikad ne bi mogla odreći. Unatoč tome što ne voli ići zubaru(ali ga se ne boji već joj je samo neugodno jer ne voli pričati o zubima i ne voli kad joj nepoznati ljudi guraju ruke u usta), prežderava se slatkišima…najviše od svega voli čokoladu i sladoled(za koji misli da je naslijeđena ovisnost, s obzirom da je,sve što je jela njezina majka u trudnoći, bio-sladoled)..smatra da će se uskoro ta velika ovisnost o slatkom vidjeti i fizički(najvjerojatnije na bokovima), pa se nada da će je to, barem malo, natjerati da se odrekne jela nakon 18h.

-miich je izašla iz malo duže veze: u tom je periodu dobila i izgubila inspiraciju, osjetila sreću, zadovoljstvo, požudu, strast, ljubav, ljubomoru, razočaranje, tugu( i još neke osjećaje u toj paleti emocija)…još uvijek malo pati, ali to neće uvijek i svakome priznati. Što se tiče nastavka ljubavi i dečkiju, našla se u velikoj dilemi, ali o tome neće ovdje(preintimno je, a i mnogo poznanika odavno čita sve što pišem ovdje:p). Sve što sada mogu reći, ponovno se nazire sreća u vidljivim tragovima.: )

-ponaša se prilično zrelo(za svoje godine), ali baš onda kad se od nje očekuje da će biti odgovorna-nešto se poremeti i ona se ponaša potpuno suprotno. Previše se očekuje od nje. Ipak, nakon mnogo prenemaganja, sve napravi kako treba. Pa nije ona neozbiljna. Samo se šali!

-miich piše priče…neovisno o svojem životu. Nema ništa pametnijeg za raditi tokom dana pa zamišlja određene situacije, određenog dana, u određenom vremenu i potom sve to objavi. Zašto sve priče nemaju kvalitetan početak i nedovršene su? Pa to je barem jasno-jedna priča i njezin kraj prepričavaju onaj period od začeća do nestanka potpune svijesti, a miich prepričava samo određene situacije. Ono što se dogodilo prije može biti važno, ali ono što se dogodilo poslije-tek bi trebalo doći. Pa nije miich proročica!(premda bi htjela biti). Usput, htjela bi saznati svoju budućnost.

-miich se ne boji smrti zato toliko često piše o njoj…hm,hm, kad malo bolje razmislim, možda upravo toliko i piše o njoj jer je se u potpunosti i previše boji. Pisanjem valjda samoj sebi dokazuje kako to nije ništa loše, jer ipak, živimo da bi poslije umrli. Miich će još malo morati doraditi svoju teoriju i stav o smrti…

-u pričama je prilično indirektna, ne voli previše otkrivati. U konverzaciji je prilično nesigurna, pa uglavnom zaboravlja što želi reći. I pomalo zamuckuje. Iz razgovora nerijetko izlazi tužna ili razočarana. Svejedno, preferira pisanje. Pa ipak, prof. iz hrvatskog iz srednje nikad nije pohvalila njezine tekstove.  

-zašto miich? Ne'š ti umanjenice od tako kratkog imena…: )