Otvaraš oči.
Oči otvaraš samo zato što te boli.
Svaki put kad progutaš slinu, zapeče te u grlu.
Kao da si progutao komadić stakla.
Ne progutaš li slinu, postaju tvoja usta suha, a jezik ljepljiv.
Ne možeš više disati.
Zvonjava. U ravnomjernim intervalima.

Podižeš slušalicu.
Ljubazni muški glas govori jezikom koji ne razumiješ. Pokušavaš se zahvaliti na brizi, međutim umjesto vlastitog glasa čuješ nerazgovijetno krkljanje.
Otvaraš oči i zuriš u strop.
Ništa. Ne misliš.

Na noćnom ormariću čaša mlijeka, šest oštriga i mala bočica puna tableta.
Ravnomjerni šum klima uređaja.
Svijetleći neon.
Tihi zvuci polaganog klizanja predmeta.
Blizu. Nedaleko.

Vjerojatno je tu još jedna soba.
(...)

written by Nejc Pohar bolditalicstrikestrong

YOUR NAME change the pic if you want. M.I.A.C.H.=Million
Inappropriate
Apologies for
Camouflaging Happiness

.you were so happy in the photographs

msn: mia_pu@hotmail.com

rujan 2010 travanj 2010 prosinac 2009 studeni 2009 studeni 2008 ožujak 2008 prosinac 2007 studeni 2007 listopad 2007 rujan 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 lipanj 2006 svibanj 2006 prosinac 2005 studeni 2005 listopad 2005 rujan 2005 kolovoz 2005 srpanj 2005 lipanj 2005 svibanj 2005 travanj 2005 ožujak 2005 veljača 2005 siječanj 2005 prosinac 2004 studeni 2004

♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend
♥friend

credits
BRUSHES. 1 2 3 4 5
IMAGES. yellow-stock biene-stock phoeebstock
BY. shotgun

Top je baš označio podne, a ona je u tom trenutku sjedila na staroj ,poharanoj klupici u parku. Nemoguće je reći da se uplašila jer već neko vrijeme nije bila svjesna svijeta oko sebe.

Samo je sjedila, i razmišljala o jutru.

 

Kad je jutros ustala, ništa joj nije bilo sumnjivo. Dan kao i svaki drugi, pomislila je.

Sneno se odgegala do kupaonice,

navukla neku staru kućnu haljinu,

oprala zube,

otišla u kuhinju,

vidjela crvenu ružu na stolu,

stavila vodu za kavu,

upalila televizor,

vidjela crvenu ružu na stolu,

uzela kutijicu s kavom,

stavila previše šećera,

pokupila novine i stavila ih pod pazuh

i otišla u dnevnu sobu.

No da, svakodnevica. Osim…jedne stvari.

Vratila se u kuhinju i tek sad zapravo uočila crvenu ružu na stolu.

Pomislila je kako je nešto zaboravila. Na čestitki je pisalo….no znate, one gluposti 'sretno valentinovo', 'volim te' i slične baljezgarije kad ljudi nisu dovoljno originalni pa na brzinu napišu žvrljotinu. No, ovo nije bila obična žvrljotina.

Bila je presretna što je dobila takvo nešto, pa se nije povodila za onim tipičnim baljezgarijama što pišu svi odreda. Nikad nije mislila da je njezin mangup sposoban za takvo nešto. Smatrala ga je suviše neromantičnim pa valentinovo kao poseban dan nije uzimala previše k srcu(kao ni sve ostale obljetnice, uostalom).

Dan joj je počeo savršeno.

 

Nasmijala se svojoj smušenosti što istog trenutka nije zapazila ružu na stolu. U trenutku kad je pomislila da mu nije ni mislila napomenuti taj sitan detalj, auto je zatrubio. Probudivši se iz dubokih misli, uočila je da u autu sjede mladić i djevojka. A iz auta kreeeeeešti neka opaka ljubavna glazba pojačana teškim basevima.

 

Sjetila se kako je istog trenutka navukla nešto na sebe u čemu(sad je uočila) izgleda kao da je upravo izašla iz spota Gwen Stefani, i otrčala svojoj najdražoj i najboljoj prijateljici. Najbolja prijateljica koju je prije par godina tek upoznala, uvijek joj je prigovarala koliki je njezin mangup zapravo mangup. Ali joj to nije smetalo.

Prijateljica ju je voljela,

a sad je imala nešto čime će dokazati i da je on voli.

 

Na klupicu do njezine sad su sjeli neki klinci. Djevojka i dečko.

Zaljubljeni, očito. Postali su joj simpatični onog trenutka kad su zaključili da njihova prisutnost i njihovo cmakanje nije dovoljno dobro za nju(jer je ipak previše buljila), i udaljili se.

„Šteta, bili su tako slatki“, pomislila je. Pritom je nesvjesno napravila facu zgražanja na tu pomisao. Prisjetila se kako joj je bilo lijepo one noći kad su ona i njezin mangup izašli prvi put. Bila je stvarno zaljubljena. A ruža joj je bila predivna iako nije bila po ničemu posebnija od drugih ovoga jutra.

 

Pogledala je u izlog. Podsjetila se zašto se vratila prijateljici.

U svoj toj strci oko valentinova, zaboravila ju je pitati kada idu na koncert večeras.

Onda se prisjetila jednog koncerta na kojem je upoznala svoju najbolju prijateljicu sa svojim mangupom(koji tada još nije bio njezin mangup). Bilo im je divno te večeri(iako je prijateljica odmah tvrdila kako joj se on ne sviđa).

 

Uletjevši s ružom, onako smiješno obučena, ostala je u šoku.

Koliko god se sve to brzo odvilo, ipak je sve izvela u tišini pa nije omela par na koji je naletjela u njihovim trenucima nježnosti.

Nemoguće je reći o čemu je u tom trenutku razmišljala. Može se reći da je bila u stanju šoka kada osoba uopće ne razmišlja, ili je pak razmišljala prebrzo da su misli toliko brzo prolazile, vrtile se, izmjenjivale se i njezin mozak jednostavno nije bio sposoban odjeliti jednu misao od druge.

„Sranje“, prozborila je, i u stanju šoka izašla van.(ovdje je sasvim sigurno da je proživljavala stanje šoka što se vidi po samom postupku)

 

Sada pak nije postojalo ništa što ju je moglo omesti u razmišljanju.

Top je opalio podne, ali ona toga nimalo nije bila svjesna.

„Sranje“, pomislila je opet. „Kako je moguće da tako nešto nisam prije uočila?“

(vjerojatno još uvijek nije bila sposobna probaviti misao da je poznavala par koji je stajao ondje. Dapače, taj je par ljudi poznavala toliko dobro da nije mislila da su takve stvari ikako moguće. Njezina najbolja prijateljica i dečko. Tko bi to rekao?)

 

Ustala je. Putem je naišla na uličnu kantu koja se još nije ni napola napunila otkad su je jutros u 5 ispraznili smećari.

Pogledala je ružu koja više ni po čemu nije bila posebnija od svih drugih crvenih ruža ovoga jutra.

„Za sve je krivo iskomercijalizirano valentinovo“, tiho je rekla i bacila u ni napola punu kantu crvenu ružu koja je cijelog svojeg života željela biti ljubičasta.